RE: Automobili koji su obiljezili istoriju auto-industrije (LANCIA STRATOS-str.13)
FORD TAUNUS
Ford Taunus je široki spektar porodičnih automobila prodavanih od strane Forda u Nemačkoj i drugim zemljama. Modeli iz 1970 pa na dalje su bili slični
Ford Cortini koja se prodavala u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Ova linija modela je nazvana po planinskom lancu Taunus u Nemačkoj i prvi put je proizveden 1939 godine i nastavljen kroz nekoliko verzija
sve do 1982 godine.
Istorija modela:
1. Taunus G73A(1939-1942) / G93A(1948-1952)
2. Taunus M-serije (1952-1968)
2.1. Manje karoserije: 12M, 15M
2.1.1. Prva generacija 12M (G13) (1952-1959), 15M (1955-1959)
2.1.2. Druga generacija 12M (1959-1962)
2.1.3. Treća generacija 12M (P4) (1962-1966)
2.1.4. Četvrta generacija 12M (P6) (1966-1970), 15M (P6) (1966-1970)
2.2. Veće karoserije: 17M, 20M, 26M
2.2.1. Prva generacija 17M (P2) (1957-1960)
2.2.2. Druga generacija 17M (P3) (1960-1964)
2.2.3. Treća generacija 17M (P5) (1964-1967), 20M (P5) (1964-1967)
2.2.4. Četvrta generacija 17M (P7) (1967-1968), 20M (P7) (1967-1968)
2.2.5. Peta generacija 17M (P7.2) (1968-1971), 20M (P7.2) (1968-1971), 26M (1969-1971)
2.2.5.1 Ford Taunus 20M RS
3. Taunus TC (1970-1976)
4. Taunus Mark III (1976-1982/1994)
Taunus G73A(1939-1942)
<a href="http://tinypic.com?ref=xl9g5t" target="_blank"><img src="http://i37.tinypic.com/xl9g5t.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Original Taunus je tvorevina Eifel-a i koristio je isti 1172cc četiri cilindrični motor ali u dužoj šasiji i streamlined karoseriji. To je bio prvi Nemački Ford koji je imao hidraulične kočnice. Zbog rata proizvodnja je prekinuta od 1942 do 1948 godine. Proizvedeno je 74,128 automobila uključujući i karavane i lake dostavne verzije.
Taunus M-serije (1952-1968)
<a href="http://tinypic.com?ref=ogc4mc" target="_blank"><img src="http://i38.tinypic.com/ogc4mc.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Od 1952 do 1968 godine svi Nemački Fordovi su zvani Taunus, koristeći imena modela 12M, 15M, 17M, 20M i 26M. Slovo „M“ označava „Meisterstück“ sto u prevodu znači remek delo. Taunus je takođe ponekad adaptiran kao brend-ime za izvozna tržišta, pogotovo gde su bili dostupni Britanski i Severno Američki Ford automobili.
Modeli 12M, 15M, 17M su imali četiri ravno poređana cilindra koji se označavaju kao „streight-4“ a kasniji modeli V4 motore. Modeli 20M i 26M su imali V6 motore. Modeli 12, 15, 17 i tako dalje se odnosilo na zapreminu motora; 1200, 1500, 1700cc.
Od 1962 do1970 godine, manji modeli 12M (P4) i 12M/15M (P6) su imali pogon na prednjim točkovima. Svi ostali modeli su imali pogon na zadnjim točkovima.
Modeli su pravljeni sa sledećim karakteristikama:
Manje karoserije: 12M,15M
Prva generacija 12M (G13) (1952-1959), 15M (1955-1959)
Prvi novi Nemački Ford posle II Svetskog Rata. Nova pontoon limarija, slična po stilu sa Britanskim Ford Zephyr. 12M zadržava stari motor Taunusa, a 15M koristi nov i jači motor:
- 12M: 1172cc, 38hp (28kW), 112km/h (70mph)
- 15M: 1498cc, 55hp (40kW), 128km/h (80mph)
Verzije automobila su bile sedan sa dvoje vrata, sedan karavan sa dvoje vrata i dostavni sedan.
Druga generacija 12M (1959-1962)
<a href="http://tinypic.com?ref=r8xs8h" target="_blank"><img src="http://i34.tinypic.com/r8xs8h.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Nije novi automobil već restilizovan model iz 1952 godine. Svi modeli su zvani 12M, i dalje su proizvođena u dve varijante motora, automobil sa većim motorom je zvan „Taunus 12M 1.5 litre“.
Verzije automobila su bile isti kao i model iz 1952 godine.
Treća generacija 12M (P4) (1962-1966)
Iste veličine, ali kompletno novi automobil baziran na Ford Cardinal projektu. Nova limarija, novi V4 motor i prednji pogon. Prvi Fordov automobil sa pogonom na prednjim točkovima (drugi je Ford Corcel, treći je Ford Fiesta). Motori:
- 1.2 litre: 1183cc, 40hp (29kW), 123km/h (77mph)
- 1.5 litre: 1498cc, 50, 55 ili 65hp (37, 40 ili 48kW), 135, 139 ili 144km/h (84, 87 ili 90mph)
Verzije automobila su bile sedan sa droje vrata, sedan sa četvoro vrata, kupe se dvoje vrata, sedan karavan sa dvoje vrata i dostavni sedan.
Četvrta generacija 12M (P6) (1966-1970), 15M (P6) (1966-1970)
<a href="http://tinypic.com?ref=2ni6vj7" target="_blank"><img src="http://i36.tinypic.com/2ni6vj7.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Nova limarija, motori i platforme su zadržani iz prošlih modela. Ponovo je automobil sa većim motorom zvan 15M. Motori:
- 12M 1.2 litre: 1183cc, 45hp (33kW), 125km/h (78mph)
- 12M 1.3 litre: 1305cc, 50 ili 53hp (37 ili 39kW), 130 ili 134 km/h (81 ili 84mph)
- 15M 1.5 litre: 1498cc, 55 ili 65hp (40 ili 47kW), 136 ili 145km/h (85 ili 90mph)
- 15M 1.7 litre: 1699cc, 70 ili 75hp (51 ili 55kW), 153 ili 158km/h (95 ili 98mph)
Verzija automobila je ne promenjen od modela P4.
Tokom 1970 godine model P6 je zamenjen modelom Taunus TC.
Veće karoserije: 17M, 20M, 26M
Prva generacija 17M (P2) (1957-1960)
<a href="http://tinypic.com?ref=200b9j5" target="_blank"><img src="http://i36.tinypic.com/200b9j5.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Rastući prosperitet u posle ratnoj Nemačkoj ohrabrili su Ford da ponudi liniju većih i skupljih automobila. Automobil je bio dugačak kao i Britanski Consul Mk2, ali je bio drugačiji. Predstavljao je stil sličan Američkim Ford automobilima iz 1956 godine, uvodeći diskutabilno (bar po evropskim standardima) "peraje". Prekookeanski šmek dizajna ovog modela zaradio mu je nadimak "barokni Taunus". Neuobičajno za srednju klasu Nemačkih automobila tog perioda, bio je dostupan sa dvoja i sa četvoro vrata. Radi poređenja i od 1959 godine je bilo moguće kupiti Opel Rekord sa četvoro vrata.
Model P2 je koristio ohv motor sa 1698cc i 60hp (44kW). Maksimalne brzine 128km/h (80mph). Testovi tog vremena hvalili su lakoću i dinamičnost trostepenog i potpuno sinhronizovanog manuelnog menjača.
Druga generacija 17M (P3) (1960-1964)
<a href="http://tinypic.com?ref=zl3fir" target="_blank"><img src="http://i36.tinypic.com/zl3fir.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Kompletno nova limarija u veoma modernom stilu. Izgled auta podsećao je neke kritičare na kadu, i postepeno je dobio nadimak „Taunus Badewanne“. Ponuđene su tri varijante motora:
- 1.5 litre: 1498cc, 55hp (40kW), 136km/h (85mph)
- 1.7 litre: 1598cc, 60 ili 65hp (44 ili 48kW), 138 ili 140km/h (86 ili 88mph)
- 1.8 litre: 1758cc, 70 ili 75hp (51 ili 55kW), 148 ili 154km/h (92 ili 96mph)
Veoma uspešan automobil.
Treća generacija 17M (P5) (1964-1967), 20M (P5) (1964-1967)
Nova limarija, novi motori. 17M sada dobija V4 motor:
- 1.5 litre: 1498cc, 60hp (44kW), 140km/h (88mph)
- 1.7 litre: 1699cc, 65 ili 70hp (48 ili 51kW), 145 ili 150km/h (91 ili 94mph)
Novi 20M dobija V6 motor sa 2.0litre (1998cc) i 85 ili 90hp (63 ili 66kW) sa maksimalnom brzinom od 158 ili 161km/h (99 ili 101mph). Ponovo, dobro prodavan automobil.
Četvrta generacija 17M (P7) (1967-1968), 20M (P7) (1967-1968)
<a href="http://tinypic.com?ref=1zo9tuo" target="_blank"><img src="http://i33.tinypic.com/1zo9tuo.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Nova limarija, motori i platforma su isti. Veoma veliki, veoma kockast, veoma Američki. Nije auto kakav Evropski kupci žele, potpuni promašaj.
Motor iz 17M/20M P5 je isti uz razliku jačeg motora koja je:
- 20M 2,3 litre: 2293cc, 108hp (79kW), 170km/h (106mph).
Peta generacija 17M (P7.2) (1968-1971), 20M (P7.2) (1968-1971), 26M (1969-1971)
Opadajuća prodaja modela P7 tera Ford da ponudi restilizovan automobil samo jednu godinu kasnije. Ford je osramoćen propalom prodajom prošlogodišnjeg modela koje ime zadržava i novi model ali da bi izbegao zabunu naziva ga P7.2, ponekad je zvan i P7b, poznat tek 1969 godine, uvršten je u sam vrh kao model sa najvećom zapreminom motora od 2,6litara i najluksuznijim trimovanjem oslanjanja. Program motora je uvećan, sada postoje dve baze motora V4 i V6 motori, u šest različitih zapremina i devet snaga motora:
- 17M 1.5 litre: 1498cc, 60hp (44kW), 135km/h (85mph)
- 17M 1.7 litre: 1699cc, 65 ili 75hp (48 ili 55kW), 140 ili 150 km/h (88 ili 94mph)
- 17M 1,8 litre: 1812cc, 82hp (60kW), 153km/h (96mph)
- 20M 2,0 litre: 1998cc, 85 ili 90hp (63 ili 66kW), 155 ili 160km/h (97 ili 100mph)
- 20M 2,3 litre: 2293cc, 108 ili 125hp (79 ili 92kW), 170 ili 180km/h (106 ili 112mph)
- 20M 2,6 litre: 26M: 2550cc, 125hp (92kW), 180km/h (112mph)
Skrećem pažnju da 17M 1,8litre koristi V6 motor. 2,6 litarski motor je opcionalan kod modela 20M, ali je standardni kod modela 26M.
Ford Taunus 20M RS
<a href="http://tinypic.com?ref=14voffq" target="_blank"><img src="http://i37.tinypic.com/14voffq.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Ford Taunus 20M RS Coupe je pravljen u Nemačkoj kao (2300 S) P7b i (2600) P7b. 1968 godine u London-Sydney maratonu Ford je koristio tri Ford Taunus 20M RS iz Nemačke i Belgije. A 1969 godine Ford Taunus 20M RS je pobedio na Safariju a u trkama se povremeno mogao videti i Capri.
Ovo je poslednji specifični Nemački Ford, rane 1972 godine zamenjen je sa novim modelima Consul i Granada.
Taunus TC (1970-1976)
<a href="http://tinypic.com?ref=rs4tpj" target="_blank"><img src="http://i35.tinypic.com/rs4tpj.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
1970 godine predstavljen je novi Taunus, Taunus TC, proizvođen je kao sedan sa dvoje i četvoro vrata, kao karavan (Turnier) i kao kupe. Bio je veoma sličan Britanskom Ford Cortina Mk III. Takođe Taunus je bio dostupan kao kupe što Cortina nikada nije.
Oba automobila su razvijena pod okriljem Forda u Evropi, i većina glavnih komponenti uključujući i ključne delove šasije su identični (TC znači "Taunus Cortina", da bi se pokazala sličnost između automobila).
Od 1976 godine modeli Taunus i Cortina su bili u svemu identični samo ne u imenu, „Taunus“ je bilo ime za tržišta koji imaju volan na levoj strani, a „Cortina“ za tržišta sa volanom na desnoj strani, mada je u Severnoj Koreji i Tajvanu ime Cortina korišćeno za modele se volanom na levoj strani. Mk III je takođe prodavan u Skandinaviji kao i model Taunus.
Ford Taunus TC serije je smišljen kasno 1960 godine da bi bio „svetski automobil“ pored svog tehnički bliskog rođaka Cortina Mk III, čija rad na konstrukciji i dizajnu se obavljao sa obe strane Atlantika. Kao i dizajn prve generacije, rad je nadgledan od strane Semon „Bunkie“ Knudsen. Automobil je često dobijao nadimak „Barock 2“ ( ukazujući na Taunus P2 sejiju iz kasne 1950 godine, poznatiju kao „Barock-Taunus“) ili „The Knudsen Nose“ kako su ga zvali Nemački vlasnici zbog svog zašiljenog oblika otvora za vazduh na haubi, koji kako legenda kaže je stavljen na direktno naređenje od strane Knudsen-a. Inače za izradu glavnog dizajna su se širile glasine da je urađen od strane Nemačkog auto dizajnera Luigi Colani, koji je takođe uradio dizajn BMW-ovog motorcikla kasne 1970 godine.
Taunus Mark III (1976-1982/1994)
<a href="http://tinypic.com?ref=2qcl5sn" target="_blank"><img src="http://i36.tinypic.com/2qcl5sn.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic"></a>
Kako su od 1976 godine modeli Taunus i Cortina u suštini bili isti automobili. Taunus TC zajedno sa Cortina MkIII i njihovi naslednici su bili pravljeni u malo poboljšanoj formi u Evropi, Argentini i Aziji (neke Cortine su rađene po licenci od strane Koreanskog autoprizvođača Hyundai) i tako je poslednji Turski Otosan-Taunus izašao iz fabrike sredinom devedesetih. Međutim glavne komponente su ostale u osnovi iste tokom celog toka proizvodnje dobijajući jedino manje promene na limariji i najveće restilizovanje u modelu iz 1979 godine koja se odnosila na zatezanje (identično poboljšanju na Ford Cortina Mk5).
Modeli Taunus i Cortina su bili veoma laki za opsluživanje i delili su dosta mehaničkih komponenti sa drugim Evropskim Ford automobilima tog perioda (izuzev Ford Fieste), čineći ih veoma lakim za popravku, iako se danas retko viđaju i na tržištima gde su bili veoma popularni. Na primer u Velikoj Britaniji Cortina ove generacije je prodana u 1,000,000 primeraka, ali malo više od 2,000 je ostalo u opticaju 2006 godine.
Tokom 1982 godine proizvodnja Taunusa je prestala u Evropi, zamenio ju je model Ford Sierra. Proizvodnja se nastavila u Argentini sve do 1984 godine, gde je kupe verzija ostala do samog kraja (dok je u Nemačkoj kupe verzija prestala da se proizvodi posle zatezanja 1975), i u Otosan u Turskoj gde je proizvodnja restilizovane verzije poslednjeg modela nastavljena sve do 1994 godine.