Član
</div>
<div style="text-align: center"><img src="http://auto.blog.rs/gallery/108/sudar%20auto.jpg" border="1" /></div><p>Preuzeto sa : <a href="http://www.politika.rs" target="_blank">Politika.rs</a></p><p>Desio se sudar, nije bilo povređenih pa ni policija nije morala da izlazi na
uviđaj, učesnici su se dogovorili ko je kriv, uredno popunili Evropski izveštaj
o nezgodi, zabeležili koja su oštećenja na automobilu i onda je oštećeni
vlasnik otišao u osiguravajuću kuću da naplati štetu.</p><p>Tamo ga je čekalo neprijatno iznenađenje: iako je šteta bila veća od 500
evra, to je bio maksimalni iznos koji su mogli da mu isplate. Mogao je da uzme
šta mu se nudi ili da presavije tabak i pokuša da svoj novac dobije na sudu.
Ako se odluči za sud, morao bi da angažuje advokata, pozove svedoke (ako ih je
bilo), nađe vozača koji ga je udario, pozove policiju, izlazi na nekoliko
ročišta…</p>
<p>na kraju bi sud presudio u njegovu korist, a osiguravač bi mu isplatio
naknadu u iznosu do 2.000 evra. Gotovo da je epilog svakog grebanja, te manjih
oštećenja branika i krila na skupljem automobilu ovakav u poslednjih 19 meseci,
otkad je po zakonu uvedena obaveza popunjavanja Evropskog izveštaja o
saobraćajnoj nezgodi u slučaju malih šteta bez ljudskih žrtava, i otkada za
takve slučajeve policija ne izlazi na uviđaj.</p>
<p>Razlog ovim peripetijama jeste to što se osiguravači pridržavaju „svog”
zakona – o obaveznom osiguranju, koji garantuje isplatu male štete do 500 evra.
Oštećeni koji traži više na sudu, pak, dobija spor jer u Krivičnom zakonu
postoji odredba da vozač koji ga je udario treba da plati do 2.000 evra zbog
ugrožavanja saobraćaja, objašnjava za „Sve o osiguranju” Dragan Mišović, šef
službe za motorna vozila u Viner štetiše osiguranju.</p>
<p>„Ta odredba ne može biti osnova za naknadu po Evropskom izveštaju jer se
njome definiše pojam krivičnog dela, a ne pojam male štete“, kaže naš
sagovornik. Osim tog, ovakva praksa ne pravi razliku između nadoknade štete za
jeftiniji i za skupoceni automobil, iako je jasno da mala šteta na „mercedesu”
može da košta koliko celi „jugo”. „Osiguravajuće kuće svesno će odbijati da
isplate štetu ukoliko ona prelazi limit od 2.000 evra i za neku hiljadu dinara,
što je i besmisleno i paradoksalno“, kaže on i dodaje da bi prihvatanjem limita
male štete od 500 evra vrlo brzo postalo praksa da se isplaćuje odšteta i viša od
te sume za štete na skupim vozilima.</p>
<p>„Da su ’bonus-malus’ sistem i Evropski izveštaj počeli da se primenjuju u
isto vreme, izbegao bi se pravni vakuum od gotovo dve godine, koji je otvorio
vrata za manipulaciju i prijavljivanje šteta kojih nije bilo”, kaže za „Sve o
osiguranju” Snežana Sremčević, izvršni direktor Udruženja osiguravača Srbije.</p>
<p>„Uvođenjem sistema nagrađivanja i kažnjavanja u septembru će se to
prevazići, jer će potencijalni prevarant dvaput da razmisli isplati li mu se da
u naredne tri do osam godina plaća 2,5 puta veću premiju, jer i do toliko ide
kazna za nesavesne vozače po ’bonus-malus’ sistemu”, objašnjava ona. Zbog sve
većeg broja zloupotreba u osiguranju, u Sloveniji se od prvog maja vratila
obaveza policije da izlazi na uviđaj u slučaju bilo kakve saobraćajne nezgode.</p>
<p>„Ispostavilo se da je za policiju uviđaj često način da otkrije i neke druge
kriminalne radnje, poput šverca”, kaže za „Sve o osiguranju” Boris Peršak iz
Slovenačkog udruženja osiguravača. „Osiguravači u svoje uslove osiguranja treba
da ubace stavku da se odštete neće plaćati ako nakon sudara na lice mesta ne
izađe policija, a naročito u slučaju telesnih povreda, jer je to do sada
pravilo najveće probleme”, kaže Peršak.</p>
<p>Bila je učestala praksa da se udes ne prijavi policiji, a onda oštećeni
podnese osiguravajućoj kući i do pet prijava povrede za materijalnu nadoknadu.
Organizovane grupe kriminalaca, kako ih zove Peršak, otkupljivale su štete od
povređenih i prodavale ih advokatima koji su onda naplaćivali od osiguranja trostruko
veće iznose. Po novom zakonu o policiji, slovenačka društva su dužna da
sumnjive slučajeve prijavljuju policiji, a ovi da ih obrade. „Vrlo je bitno da
policija izađe na uviđaj.</p>
<p>To ne mora da traje tri sata, ali je važno da snime gde je ko bio, u kojem
vozilu, jer pomoću tih podataka mi možemo da razmotrimo prijavljenu štetu”,
kaže Peršak i zaključuje da će nakon toga ljudi razmisliti isplati li im se da
fingiraju sudare.<br /></p>
<br>
<div style="text-align: center"><img src="http://auto.blog.rs/gallery/108/sudar%20auto.jpg" border="1" /></div><p>Preuzeto sa : <a href="http://www.politika.rs" target="_blank">Politika.rs</a></p><p>Desio se sudar, nije bilo povređenih pa ni policija nije morala da izlazi na
uviđaj, učesnici su se dogovorili ko je kriv, uredno popunili Evropski izveštaj
o nezgodi, zabeležili koja su oštećenja na automobilu i onda je oštećeni
vlasnik otišao u osiguravajuću kuću da naplati štetu.</p><p>Tamo ga je čekalo neprijatno iznenađenje: iako je šteta bila veća od 500
evra, to je bio maksimalni iznos koji su mogli da mu isplate. Mogao je da uzme
šta mu se nudi ili da presavije tabak i pokuša da svoj novac dobije na sudu.
Ako se odluči za sud, morao bi da angažuje advokata, pozove svedoke (ako ih je
bilo), nađe vozača koji ga je udario, pozove policiju, izlazi na nekoliko
ročišta…</p>
<p>na kraju bi sud presudio u njegovu korist, a osiguravač bi mu isplatio
naknadu u iznosu do 2.000 evra. Gotovo da je epilog svakog grebanja, te manjih
oštećenja branika i krila na skupljem automobilu ovakav u poslednjih 19 meseci,
otkad je po zakonu uvedena obaveza popunjavanja Evropskog izveštaja o
saobraćajnoj nezgodi u slučaju malih šteta bez ljudskih žrtava, i otkada za
takve slučajeve policija ne izlazi na uviđaj.</p>
<p>Razlog ovim peripetijama jeste to što se osiguravači pridržavaju „svog”
zakona – o obaveznom osiguranju, koji garantuje isplatu male štete do 500 evra.
Oštećeni koji traži više na sudu, pak, dobija spor jer u Krivičnom zakonu
postoji odredba da vozač koji ga je udario treba da plati do 2.000 evra zbog
ugrožavanja saobraćaja, objašnjava za „Sve o osiguranju” Dragan Mišović, šef
službe za motorna vozila u Viner štetiše osiguranju.</p>
<p>„Ta odredba ne može biti osnova za naknadu po Evropskom izveštaju jer se
njome definiše pojam krivičnog dela, a ne pojam male štete“, kaže naš
sagovornik. Osim tog, ovakva praksa ne pravi razliku između nadoknade štete za
jeftiniji i za skupoceni automobil, iako je jasno da mala šteta na „mercedesu”
može da košta koliko celi „jugo”. „Osiguravajuće kuće svesno će odbijati da
isplate štetu ukoliko ona prelazi limit od 2.000 evra i za neku hiljadu dinara,
što je i besmisleno i paradoksalno“, kaže on i dodaje da bi prihvatanjem limita
male štete od 500 evra vrlo brzo postalo praksa da se isplaćuje odšteta i viša od
te sume za štete na skupim vozilima.</p>
<p>„Da su ’bonus-malus’ sistem i Evropski izveštaj počeli da se primenjuju u
isto vreme, izbegao bi se pravni vakuum od gotovo dve godine, koji je otvorio
vrata za manipulaciju i prijavljivanje šteta kojih nije bilo”, kaže za „Sve o
osiguranju” Snežana Sremčević, izvršni direktor Udruženja osiguravača Srbije.</p>
<p>„Uvođenjem sistema nagrađivanja i kažnjavanja u septembru će se to
prevazići, jer će potencijalni prevarant dvaput da razmisli isplati li mu se da
u naredne tri do osam godina plaća 2,5 puta veću premiju, jer i do toliko ide
kazna za nesavesne vozače po ’bonus-malus’ sistemu”, objašnjava ona. Zbog sve
većeg broja zloupotreba u osiguranju, u Sloveniji se od prvog maja vratila
obaveza policije da izlazi na uviđaj u slučaju bilo kakve saobraćajne nezgode.</p>
<p>„Ispostavilo se da je za policiju uviđaj često način da otkrije i neke druge
kriminalne radnje, poput šverca”, kaže za „Sve o osiguranju” Boris Peršak iz
Slovenačkog udruženja osiguravača. „Osiguravači u svoje uslove osiguranja treba
da ubace stavku da se odštete neće plaćati ako nakon sudara na lice mesta ne
izađe policija, a naročito u slučaju telesnih povreda, jer je to do sada
pravilo najveće probleme”, kaže Peršak.</p>
<p>Bila je učestala praksa da se udes ne prijavi policiji, a onda oštećeni
podnese osiguravajućoj kući i do pet prijava povrede za materijalnu nadoknadu.
Organizovane grupe kriminalaca, kako ih zove Peršak, otkupljivale su štete od
povređenih i prodavale ih advokatima koji su onda naplaćivali od osiguranja trostruko
veće iznose. Po novom zakonu o policiji, slovenačka društva su dužna da
sumnjive slučajeve prijavljuju policiji, a ovi da ih obrade. „Vrlo je bitno da
policija izađe na uviđaj.</p>
<p>To ne mora da traje tri sata, ali je važno da snime gde je ko bio, u kojem
vozilu, jer pomoću tih podataka mi možemo da razmotrimo prijavljenu štetu”,
kaže Peršak i zaključuje da će nakon toga ljudi razmisliti isplati li im se da
fingiraju sudare.<br /></p>
<br>